Bakteriološke i mikološke analize

Bakteriološke i mikološke analize cervikalnog i vaginalnog brisa su tehnike kultivacije uzoraka briseva sluzokože vagine i grlića materice na hranljivim podlogama.

Uzorak cervikalnog i vaginalnog brisa se ispituje u dijagnostičke svrhe, odnosno u cilju izolovanja mikrobiološkog uzročnika bolesti genitalnog trakta.

Sluzokoža vagine zdravih žena je normalno naseljena nepatogenim bakterijama (laktobacilima), kao i patogenim bakterijama i gljivicama u malom broju, koje zajedno čine vaginalnu mikrobiotu.

Ključni faktori koji utiču na sastav vaginalne mikrobiote su starosno doba, kiselost sredine i hormonski status. Tokom puberteta i reproduktivnog perioda žene, zbog visoke koncentracije estrogena (ženskih polnih hormona), laktobacili čine glavni deo vaginalne mikrobiote, dok su druge bakterije prisutne u manjoj meri.

Početkom menopauze (po prestanku menstrualnih ciklusa) koncentracije estrogena opadaju i mikrobiota vagine postaje sve oskudnija, sa malo laktobacila i dosta stafilokoka, streptokoka, enterokoka i bakterija koje se normalno nalaze u crevima (crevnih bakterija).

Bakteriološke i mikološke analize

Kada se rade bakteriološke i mikološke analize?

Preporučuje se da uradite ove analize ukoliko:

  • Imate pojačan sekret, svrab i peckanje u unutrašnjosti vagine, neprijatnost pri polnom odnosu

  • Imate bolove u maloj karlici (u predelu jajnika) i povišenu temperaturu

Do infekcije patogenim mikroorganizmima najčešće dolazi seksualnim putem, ali i u raznim stanjima smanjene otpornosti i smanjenog broja laktobacila, kada se bakterije koje su inače prisutne u malom broju razmnožavaju i postanu preovlađujuća kultura.

Primena antibiotika, posebno dugotrajna i neracionalna, dovodi do narušavanja normalne vaginalne mikrobiote, što može dovesti do razmnožavanja mikroorganizama koji mogu izazvati upalu vaginalne i cervikalne sluzokože (Candida albicans i bakterije koje su na primenjene antibiotike otporne).

U nekim slučajevima može doći do poremećaja u ravnoteži između pojedinih mikroorganizama koji pripadaju normalnoj vaginalnoj mikrobioti i tada se na osnovu mikrobiološke kulture brisa vaginalne sluzokože može utvrditi postojanje vaginalne disbioze.

Bakteriološke i mikološke analize – Priprema

Preduslov za dobijanje validnih laboratorijskih rezultata je da je uzeti uzorak vaginalnog i cevikalnog brisa  adekvatan i kvalitetan. Za adekvatnost i kvalitet uzorka,  veoma je važno da se i pacijentkinja  pravilno pripremi.

Brisevi se mogu uzeti bilo kada u toku dana. Dan pre pregleda pacijentkinja ne treba da ima polni odnos niti da primenjuje bilo kakvu lokalnu vaginalnu terapiju. Briseve ne treba uzimati u toku menstrualnog ciklusa, kao ni u toku opšte antibiotske terapije, jer prisustvo antibiotika usporava ili sprečava porast patogenih mikroorganizama.

Standardni genitalni brisevi

Dve osnovne analize vaginalnog i cevikalnog brisa su analiza na bakterije ( bakteriološki bris) i analiza na gljivice ( mikološki bris).

Bakteriološki ( da li ima infekcije uzrokovane određenim patogenim bakterijama) i mikološki ( da li postoji infekcija uzrokovana gljivicama pre svega roda Candida).

Rezultati će sadržati izolovanu konkretnu bakteriju (ako infekcija istom postoji) i analizu osetljivosti te bakterije na anatibiotike ( takozvani antibiogram).

U slučaju infekcije izazvane gljivicama, biće izolovana konkretnja gljivica koja izaziva predočene tegobe.

Dodatni genitalni brisevi

Hlamidije, mikoplazme i ureaplazme su najčešći uzročnici seksualno prenosivih bolesti koje izazivaju hronična oboljenja genitalnih organa, često praćena sterilitetom.

Rezultat kulture vaginalnog i cervikalnog brisa

Ukoliko se ustanovi prisustvo patogenih mikroorganizama (streptokoka, enterokoka, crevnih bakterija, stafilokoka) u značajnom broju, vrši se ispitivanje osetljivosti izolovanih mikroorganizama na antibiotike, po važećim propisima koje određuje EUCAST (Evropski komitet za ispitivanje osetljivosti na antibiotike).

U sklopu kulture cervikalnog i vaginalnog brisa, pravi se direktan mikroskopski preparat (DMP) – razmaz vaginalnog i cervikalnog brisa i pregleda pod mikroskopom, da bi se uočilo prisustvo belih krvnih zrnaca (tačnije polimorfonuklearnih leukocita) kao indirektnog pokazatelja moguće infekcije, kao i bakterija patogene i nepatogene mikrobiote ovih organa.

Pojačan vaginalni sekret, naročito ukoliko je postojao rizičan seksualni kontakt, može ukazati na neku od seksualno prenosivih bolesti koje se ne mogu utvrditi standardnom bakteriološko – mikološkom kulturom, pa se mogu uraditi dodatne analize, kao što su detekcija Chlamydia trachomatis DIF metodom ili PCR metodom, detekcija Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum u cervikalnom brisu, komercijalnim testom ili PCR metodom, detekcija Neisseria gonorrhoeae i Trichomonas vaginalis mikroskopskim pregledom razmaza vaginalnog sekreta ili PCR metodom.

Bakteriološke i mikološke infekcije

Hlamidija

Hlamidija je najčešća polno prenosiva bolest. Poznata je kao tiha polna bolest jer se često dešava da simptomi izostanu, pa većina obolelih od hlamidije i ne zna da boluje. Ukoliko se ne leči, posledice mogu biti izuzetno opasne.

Hlamidija se prenosi seksualnim kontaktom sa inficiranom osobom, uključujući sam seksualni odnos, analni seks i oralni seks. Van ćelije, hlamidija je veoma neotporna, ali ipak može opstati izvesno vreme na prljavim rukama, peškiru ili nekom drugom predmetu, pa je moguće i prenošenje hlamidije neseksualnim putem.

Bakterija hlamidije može se preneti i putem vaginalnog porođaja, sa inficirane majke na novorođenče. Međutim, hlamidija se najčešće prenosi spermom, vaginalnim sekretom i krvlju, tokom oralnog, vaginalnog ili analnog seksualnog kontakta.

Ukoliko se ne leči, hlamidija može trajno oštetiti polne organe i izazvati sterilitet kako kod žena tako i kod muškaraca. Jedna od opasnijih posledica infekcije hlamidijom upravo je neplodnost žena, vanmaternična trudnoća ili ponovljeni spontani pobačaji.

Takođe, Chlamydia trachomatis je jedan od najčešćih uzročnika upale pluća kod novorođenčadi.

Mikoplazma

Mikoplazma je veoma česta polno prenosiva bolest ili urinarna infekcija uzrokovana mikrorganizmima koji imaju osobine bakterija i nastanjuju se u uretri ili reproduktivnom sistemu.

Mikoplazma je zapravo grupa bakterija koju čini više od 70 različitih vrsta.

Mycoplasma hominis, Mycoplasma genitalium i Ureaplasma ureticulum samo su neke od onih čije je prisustvo u ljudskom organizmu utvrđeno, a za koje je ustanovljeno da izazivaju brojne bolesti i infekcije.

Bakteriološke i mikološke analize

Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium su uslovno patogene bakterije, jer su sastavni deo fiziološke flore donjeg genitalnog trakta žena i u određenim uslovima mogu prouzrokovati infekciju i preneti se polnim putem.

Odlikuju se velikom antigenskom različitošću uz mnoštvo serotipova, te je uspostavljanje trajnog imuniteta gotovo nemoguće. Upravo zbog toga infekcije mikoplazmama su vrlo česte i uporne.

Najčešće se prenosi polnim putem – prilikom nezaštićenog seksualnog odnosa, međutim, do infekcije može doći i preko peškira, posteljine, u dodiru sa tuđim vešom, u kozmetičkim salonima i solarijumima.

Takođe, i novorođenče se može inficirati prolaskom kroz porođajni kanal zaražene majke, a ta neonatalna infekcija uglavnom je prolazna.

Ureaplazma

Genitalna ureaplazma je vrsta mikroorganizma iz porodice mikoplazmi koja izaziva određene genitalne infekcije, ali i neplodnost – i kod muškaraca i kod žena.

Mikoplazme, a samim tim i ureaplazma, spadaju u najmanje bakterije koje mogu da opstanu bez domaćina i koje, za razliku od ostalih bakterija, nemaju ćelijski zid (kao virusi); umesto toga, one žive u drugim živim ćelijama i mogu da poprime različite oblike.

Odlikuje se velikom antigenskom razlikom uz mnoštvo serotipova, što praktično čini nemogućim uspostavljanje trajnog imuniteta. Zbog toga su ponovljene infekcije vrlo česta pojava. Naseljavanje genitalnog trakta ureaplazmom počinje obično nakon puberteta i potpuno zavisi od seksualne aktivnosti.

Kao i ostale mikoplazme (prvenstveno Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium), Ureaplasma urealyticum može izazvati infekcije genitalnog trakta kod oba pola, što može dovesti do steriliteta, malformacija fetusa, a sve se češće dijagnostikuju i kao uzročnici sistemskih bolesti kod trudnica, porodilja, dece i osoba oslabljenog imuniteta.

Ureaplazma se prvenstveno prenosi seksualnim putem. Ukoliko osoba ne zna da ima infekciju, ona će preći na partnera, pa će se uvek iznova prenositi s jednog na drugo. Najčešća je kod mlađih žena i muškaraca koji često menjaju partnere ii ne koriste kondom, ili ukoliko žene koriste oralnu kontracepciju umesto kondoma.

Gonoreja (triper, kapavac)

Gonoreja je zarazna, polno prenosiva bolest čiji je izazivač bakterija gonokok (lat. Neisseria gonorrhoeae).

Ova polna bolest je u narodu poznata i pod nazivima „triper“ ili „kapavac“. Bakterija gonokok se prenosi spermom ili vaginalnim sekretom tokom nezaštićenog vaginalnog, oralnog ili analnog odnosa sa inficiranim partnerom.

Gonokok, samim tim ni gonoreja se ne prenosi poljupcem, kao ni korišćenjem toaleta nakon zaražene osobe. Svaka seksualno aktivna osoba se može inficirati gonokokom, ukoliko praktikuje nezaštićene odnose.

Ukoliko se praktikuju nezaštićeni analni odnosi, do infekcije može doći u rektumu, a u slučaju nezaštićenog oralnog seksualnog kontakta, infekcija se razvija u ždrelu (farinksu).

Tokom vaginalnog porođaja majke inficirane gonorejom, novorođenče može dobiti infekciju, kada najčešće dolazi do konjuktivitisa kod bebe, ali mogu biti zahvaćeni i zglobovi.

U najtežim slučajevima može doći do razvoja sepse kod novorođenčeta. Iz ovih razloga je od velike važnosti što pre otkriti i lečiti infekciju ukoliko je prisutna kod trudnice.

Trihomonijaza

Trihomonijaza je jedna od najčešćih seksualno prenosivih bolesti (SPB). Uzrokuje je parazit Trichomonas vaginalis i može se preneti sa jedne osobe na drugu seksualnim kontaktom.

Za razliku od većine ostalih SPB, ovaj parazit može da preživi oko jedan sat na peškirima, odeći, vešu, kupaćem kostimu, pa se bolest može preneti i bez seksualnog kontakta, čak i ako neko upotrebljen peškir stavi na vaš kupaći kostim ili veš, ili ako koristite tuđ peškir. Dobra vest je da se ova bolest može uspešno lečiti.

Trihomonijaza sama po sebi nije opasna bolest, ali može da bude neprijatna. Kod trudnica može da izazove prevremeni porođaj ili rađanje deteta sa malom težinom.

Kandida

Kandida (gljivica) je dimorfna buđ koja raste i kao kvasac i kao filamentozna ćelija i jedan od retkih vrsta rodova Kandida koje uzrokuju infekciju kandidijazu kod ljudi. Kandida je odgovorna za 50‑90% svih slučajeva kandidijaze (gljivičnih oboljenja) kod ljudi.

Kod učestale pojave infekcija urinarnog trakta ili vagine, kandida može biti u korenu problema.

Važno je shvatiti da se kandida prenosi seksualnim putem. Žene smanjuju rizik od dobijanja kandide izbegavanjem uskog donjeg rublja i izbegavati vruće kupke u toku aktivne infekcije.

Sifilis

Sifilis je polno prenosiva bolest koju izaziva Treponema pallidum. Klasifikuje se kao stečeni ili kongenitalni sifilis. Do otkrića penicilina, sifils je bio neizlečiva bolest. Danas, ukoliko se otkrije na vreme, sifilis se uspešno leči antibioticima. Sifilis je oboljenje prisutno širom sveta. Nazastupljenije je kod osoba od 25-44 godina starosti.

Način prenošenja je direktan kontakt sa infektivnim tečnostima iz otvorenih ili skrivenih vlažnih, lezija kože i sluzokože, kao i sa telesnim tečnostima i sekretrima inficirane osobe u toku seksualnog odnosa.

Do infekcije fetusa dolazi najčešće prenošenjem preko placente ili u toku porođaja.

Prenošenje putem transfuzije krvi je moguće ukoliko je donor u ranoj, latentnoj, fazi obolenja. Ljubljenje i slučajni kontakt retko se prijavljuje kao put prenošenja.

Infekcija kontaktom sa kontaminiranim predmetima je teoretski moguća, ali je izuzetno retka. Osobe koje neguju pacijente sa infektivnim promenama ukoliko su nezaštićene mogu razviti primarne lezije na rukama.

NAPOMENA

Sadržaj web sajta ordinacije nije zamena za profesionalni medicinski savet, dijagnozu ili terapiju i nije prilagođen ličnim potrebama pojedinog korisnika. Informacija sadržana na sajtu je predstavljena sa namerom obrazovanja korisnika u pogledu zdravlja i lečenja. Informacije na sajtu ordinacije nisu zamena za lekarski pregled i savete medicinskog osoblja niti su sugestija za određeni program lečenja. Cilj informacija na sajtu je da dopuni vašu informiranost o zdravlju i lečenju. U slučaju zdravstvenog problema obratite se lekaru ili drugom stručnom licu u ovlašćenoj zdravstvenoj ustanovi. Pre primenjivanja bilo kakvog saveta pročitanog na sajtu ordinacije obavezno se posavetujte sa lekarom.